MOST VJEČNE MLADOSTI
Kad ti sreća okrene leđa,
Ti nemoj gledati u most vječne mladosti,
Jer on ne povezuje samo ljude,
Nego i život i smrt.
Mnogi su završili na mostu vječne mladosti,
Neki su pili jeftinu rakiju,
Neki trgali stranice dnevnika,
Neki tražili izgubljenu suzu
U tajanstvenim dubinama ,
Neki ponizno šaputali molitve,
A svima je bilo jedno zajedničko,
Da svatko ima svoju sijenu,
i svoju smrt.
Cesta snova završava na mostu vječne mladosti,
Tamo gdje stoji čovjek,
Što sad razočarano gleda dolje,
Gdje dusi samoubojica gledaju u njega,
Kao u ukletog glasnika zajedničke sudbine.
Sjena nesretnika stapa se sa crnim sjenkama,
Koje nečujno puze mostom vječne mladosti,
Poput neke sprovodne povorke,
Čije su to sjenke?...
Sjenke nevidljive sirotinje?...
Sjenke izgubljenih ljubavi?...
Ili sjenke zaboravljenih heroja?
Vrane jure za crnim sjenkama,
Glasajući se krikovima bolnim i ubojnim,
Kao pravi glasnici smrti.
Njihova crna krila sad sijevaju u gluho doba noći,
Njihov lepet u mraku odzvanja proročanski.
Smrt je došla,
A čovjek otišao u tajanstvene dubine.
A most vječne mladosti,
I dalje spaja ljude,
Život i smrt.
©Walter William Safar
bglavac
irida
edin.kecanovic
