Sigurno je negdje tiho zajecala
ranjena duša toga dana
kada su iz kuće iznosili mrtvoga sina
Karanfili i očaj,vodili se pod ruku
kao braća,dok je nijemu bol gazila tišina
Samo oči majke
kao dvije svijeće utrnule
i umorni njeni koraci
pod stegom bremena
razbijali su šutnju neprestamo
Sa njenih drhtavih usana
kapala je molitva kao pjesma
dobra i teška kao zemlja
jednostavna i priprosta
kao njeno srce materinsko