Evo, Bože, na koljena Ti padam

i pred Tvojom sklanjam se slobodom,

pred Tvojim likom suze svoje ronim,

podari mi smiso za istinom dubokom .

 

Vjeru moju i um mi osnaži,

učini me jakim,

do bola jakim i smjelim,

srce moje hrabrošću okrijepi.

 

Spoznajem svoga Boga i  zato,

vjeruj očima, da još ljubav tražim

i moju pobjedu Ti sada osnaži,

povjeruj, da je u mome srcu ljubav živa.

 

Sjeti se, kako bijaše mračna

noć što za ljude posta beskonačna,

sjeti se i mene, kome plamte želje

kako stupam u dvorce zapaljene.

 

 I krvlju obliven, da pokolj raspiri

među mojom samrtnom braćom,

čuj sada glas pobjednika

i krik nagih umornih gorućih tijela!

 

Kada mučen i uslijed vatrena ždrijela

vidim Kronida kojega užas koči,

evo, kako me mami sreća

i kako blijeda ludost dođe pred moje oči.

 

Lud sam, sva je moja miso rastočena,

krvav sam od boja nametnuta

i moje srce ispaćeno

luta sada svijetom iz grudi oduzeto.

 

Moju vjeru ti osnaži,

učini me jakim

do boli jakim i smjelim,

srce moje hrabrošću okrijepi.

 

Zlatan Gavrilović Kovač