O TOTE POVEDI ME U HERMOPOLIS, TVOJ GRAD, U KOJEMU JE

      LIJEPO ŽIVJETI.

TI ME OPSKRBLJUJEŠ ONIM ŠTO MI JE POTREBNO, KRUHOM I

      PIVOM, I BDIJEŠ NAD MOJIM USTIMA KADA GOVORIM.

 

DAJ MI, TOTE, DA TAKO BUDE I SUTRA, KADA UMREM!

DOĐI MI USUSRET KAD BUDEM IZLAZIO PRED GOSPODARE MAATA,

      SUCE ZAGROBNA SVIJETA,

DA BIH PROŠAO OPRAVDAN.

 

TI DATULINA PALMO, ŠEZDESET LAKATA VISOKA, NA KOJOJ

      VISE PLODOVI;

U PLODOVIMA SU KOŠTICE, U KOŠTICAMA VODA.

TI, KOJI DAJEŠ VODU NADALEKO, DOĐI I OSLOBODI MENE,

      ŠUTLJIVA ČOVJEKA!

 

TOTE, TI SLATKO VRELO ZA ONOGA KOJI ŽEĐA U PUSTINJI;

VRELO, KOJE JE SUHO ZA ONOGA KOJI DOKAZUJE, I BOGATO

      VODOM ZA ONOGA KOJI ŠUTI.

KAD DOĐE ONAJ ŠTO ŠUTI, NAĐE VODU:

KAD DOĐE KOJI DOKAZUJE. TI PRESAHNEŠ.