Za razgovor

 sa Tobom

nisu potrebne

riječi

jer nosim Te

 sa sobom

moja se duša

 u Tebi liječi

 

Kleknuti ću tiho

na pragu

 svoga srca

a Ti ćeš mi

u uho

šapnut

molitvu

 što grca

mjesto nas

govorit će

 tišina

u razmaku

između

dvije riječi

obuzet će me

 vedrina

i ja ću u anđele

tvoje prijeći

Zahvalna

 na svemu

na životu

kojeg si

 mi dao

pružit ću

 Ti ruku

jer u nevolji

kraj mene si

uvijek

stao

radovao se

 samnom

svakom

novom danu

liječio i vidao

svaku

 novu ranu

lepršao

 mojom dušom

u gluhoj noći

na prijestolje

 srca

sjeo

samnom si pio

i jeo

Anđele mi slao

kad mi

teško bilo

računati sam

uvijek mogla

na Tvoje krilo

a kad sam

plakala

u samoći

suze si otirao

sjaj lio

u moje

 uplakane oči

Molitva Tebi

zato je

 bez riječi

ta ti znaš

uvijek

što ću

 Ti reći

i daješ

mi uvijek

ono što mi

treba

jer

pratiš me

kroz život

sa visokog

plavog

neba