Rekao si;

"Tko hoće ići za mnom

neka sve ostavi i neka pođe".

I pošla sam. Posrćem putem.

Padam pod svojim križem.

Nikoga nema da preuzme moj teret.

 

Rekao si;

"Tko ima dvije haljine

neka jednu podijeli siromasima".

Podijelila sam dvije i pošla za Tobom.

Ismijaše me oni kojima sam podijelila!

 

Rekao si;

"Tko nahrani sirotinju

kao da je i Mene nahranio".

Nahranila sam ih i pošla za Tobom.

Gladujem na svom putu jer mene nitko ne nahrani.

 

Rekao si;

"LJUBI BLIŽNJEG SVOGA KAO SAMOGA SEBE"!

Ljubim, Bože, svakog čovjeka kojeg si stvorio,

svaku životinju i svaku travku.

Pošla sam, Bože, za Tobom, u čvrstoj vjeri u dobro.

Ostala mi samo Tvoja ljubav

jer oni koje ljubih to ne prepoznaše.

 

Rekao si;

"Tko voli djecu i pazi ih, Mene voli"!

"Bit će sretan, jer u djeci je Kraljevstvo nebesko"!

I ljubim ih, Bože, svim srcem

jer u svakom djetetu vidim snagu Tvoje ljubavi!

A ipak na mom putu nema ni traga sreći.

 

U čemu je onda, Gospodine, Tajna naše vjere?

Slijedim Te na svakom Tvom koraku

u svakom svom djelu, u mislima mojim, uvijek sam s Tobom.

Ipak, čak i oni koji nikada nisu priznali da si TI jedini Bog

koji se nikada nisu sagnuli pod križem

nego su i svoj križ na tuđa leđa natovarili, puno su sretniji.

 

Njihova lica blistaju

njihova duša ne zna za tugu

a srce nikad nije osjetilo bol.

Oni ne suosjećaju, ne znaju kako je križ nositi

i koliko se puta mora pod njim pokleknuti

da bi se utvrdila vjera u Tebe, moj Bože!

 

I ja bih išla dalje, da znam kako.

Ne znam ni kuda, jer kao nekakva luda

ostadoh bez cilja na svome putu.

 

Nemam više snage

i ne mogu toliku bol podnositi.

Zato te molim, Bože, Ti mi pomozi!

Olakšaj mi teret, umanji muke

pruži mi svoje ruke

i povedi kroz život. Hvala!