Zaledi me u oblik svjetla,
promiješaj dva dijela mene
i jedan dio sebe,
izdvoji onu zlatnu boju
što niti nam spaja do srca
i na bijelom stolu rasprostri svoju intimu...
Na sredini neba stoji naš znak,
u daljini se gubi noć...
Iz bolnog mjesta više ne izlazi tama,
zaraslo je iluzijom liječeno,
iz noći u noć polako zaboravljano...
Zamagljen pogled, čist kao kristal...
Preko mene prolazi Mjesečev trak
i gubi se na zapadu...
Izdvoji još koji trenutak
i zaobiđi bolno mjesto...
zaliječeno je iluzijom i ovim čudnim jutrom...
bglavac
irida
edin.kecanovic
