svijetla je zvijezda

nebo osvijetlila

vidim je između oblaka

možda te večeras ja zanimam

da umrem na tvojim rukama

srce hoće davno obećanje

vjernom pokajanje

zrnce tvoje nježnosti

samilost mi daje

tako si nježna

tako si svijetla

tako od mokroga neba

to moja ljubav cvjeta

kao plava ljubica

a dah mi težak

kao vijek povijesnog tijeka

i da ovi teški ljudi

moja prokleta sudba

ogriju se na ognjitu

Božjeg mira

krasna zvijezda

i ponoćni dažd

čudo je!

to sa neba mokroga

suze Titana

nada i plač

kao Božji znakovi

plamena bratstva

da sve bilo je

sa mjerom dugom

da sam rane svome drugu vid'o

i brojao njegove dane

glasom tihim

duše puste umirivo

a sada i ti

od ljubavi te svijetle

iskaš za mene vječno vrijeme

spavati, spavati

kišna je zima

i odleti moja ljubav

k'o golubica plava

ostadoh sam

i osta samo tmina

　

Zlatan Gavrilović Kovač