MOJOJ MAJCI
( uz prvu Matursku sliku na Tablou u nekom izlogu na lokalnom korzou.ovo Dajem Njoj..uz treću Matursku sliku na Tablou u nekom izlogu na lokalnom korzou ..Jer sve što Radim ..Ja radim zbog Nje..sve zbog moje drage MAME )
o zmijska buktinjo u mojim krstima
što polako darivaš me onim
što nikad nisam , nit moći
ću postati onim što drevnim
samrtnim prahom ga nazovu
sveci bljedoliki i bogovi nasamareni
od vruće krvi moje i kaplju krvi sa
mog prsta uzeše , Rose rumene od Beskraja
svime Darivane što ti nisi-O Majčice
Naga Beskrajne Milosti
Zbog tebe se puni Urna njihova prahom
nezemaljskim
sa tvoga lica pročitahu oni laž svih godina
i one Muze što prinosimo koraku njihovom
i njihovom opustjelom ležaju od slame .
Dal Bogovi doista gostovaše Tamo il Ljudi
usnuli su san
U Davni Suton zaboravljenih Dubina
što pod Morem Drijema tamo.
prinosimo im kao žrtvu i malo
drijemeža vlastitog , što nas ne
ubi skoro Nikako al sasvim
sigurno jedno je - Mi Nećemo ih Probuditi .
U raju vriske paklene padat ćemo goli
pred Njihove sudove strašne
Mesom se pogostiti s njihove oskudne Trpeze
i pjevati laži u svako uho nakrivljeno .
Majčice Mila , Sodoma i Gomora baš zbog
nas Postojaše
i svi tvrdi umilni časovi (trenutci)
izmiješani s gorkim (ljutim) kajanjem .
Tebi prinosimo - I JA I BOGOVI ono što
ne mogasmo uzeti-KAS svoj zemaljski
i oruđe besmrtnosti- ni jedno ni drugo
nama ne ustreba već samo Noć u vječitijoj Noći
O vidim ja, ti opčinila si ih
oni tada Nisu mogli uništit samo ,
cvijet jedan što čudnom vatrom dogorijeva
sa krila mojih (ne)zemaljskih baca teško kamenje .
I svemu što ti Nisi ja priznanje sam Davno
prešućeno tek i tebi donosim pokrov i
obris te krvi na živom platnu Ništavnosti
Moje . Da , tvoje suze njih u Posljednji
tren zaustaviše pored Rajskih vrata
začuše oni tvoj plač beskorisni
po mojoj molbi i Ničijom drugoj
Tvoj Prah oni će Sačuvati aL
u Prahu Neće te Naći
Ti nebijaše prah (ne)zemaljski već čudesna
prašina s (mojih) grudi Noći
O Mila Majčice ti žalosna ne budi ,
kad Turobna odviše malo , već sam ja .
U kas hitri pretvori sve što mi želiš i ne želiš
reći , Neću da gledaš moje lice Uplakano ,
Smijehom Tvojim Darivam novonastalu
djecu Pustoši i k Moru Tvom hrlim
da nastanim ih Tamo .
A ti ? ti ! Gdje si sada ?! Malo mi odveć nedostaju
tvoji nestali poljupci Zaboravljenih dana
i rose nezemaljske i znojnog glasa vode
darovane s tvog čela .
Ja izgubljena Nisam Jer Nađena ne
Postojim , pa ipak ja ne mogu obuhvatiti
Ruke Tvoje ni teške otežale kose što
u bunilu svojem skrivahu moju Tešku
Sramotu .
O Majčice krvi moje , živi , za uzdah ti
prinosim sjenu zaboravljenih dana- od tamo
gdje i More zaboravljeno bješe
i Trag tvoj gubi dubinom Pustoši .
Sretnemo li ikada ikoga od nas , samo
u prolazu u pogrebničkom kasu
ti Oprezna ne budi .
Pitanju je otvoreno Rođenje strano
i svega što ne postoji , ti Dah ćeš jedva
raspoznatljivi naslutiti tek što jednom nikada
pod prsima tvojim dogorijeva.
i cvijeće nezemaljsko sa svoga Groba ti
Prinosim . Od njega začine ćeš spraviti
za mene Mrtvu i čitav svijet koji se Rađa
Ti žalosna ne budi! Već sanjaj .
Rosa Tananija od tvog pogleda Nije .
U moru slatkom kupasmo se i za nas
- TI , JA I SUNCE
kostima od bjelkosti obasipasmo zemlju
i pjevom Paklenskim uništavasmo Bogove
Demonske
i Ludilom Ljubavi stvarasmo nove
virove Zemaljske , gdje na tajnoj
hridi tvoj čas otkucava samo
i Ponad one svekolike krvi ,
koji dio ćeš sačuvati ZA TEBE? ZA MENE?
O , ja neću uspjeti ugledati tog časa
Nit da vrat predugački istegnem
ne mogu te milovati tako
kao što mene milovala si Ti .
I u tom trenu uništismo svijet sasvim Nehajno,
Igre radi
Igre koja ne počinja Nit se završava
a ples njen čarobni tvoje otme cipele
O raju nezemaljski !O ti majčice moja
sa tvojih grudi otrovnih kapa melem rajskog
cvijeća i svega onog što u svojim granama
sakri i zbog toga što rađati se više neće .
I u taj čas , tren ti prinosim pehar ka
usnama tvojim da ispijemo zajedno
zadnju kap života združene u smrti ,
Nedovršenoj Trajno .
I ko slap ću uzeti pogled s tvoga lica
umiti te vodom Najjutarnijeg sunca
Mene neće dotaći njegove zrake zamamne
nit sasvim me zakriliti osim od pogleda
One (što zapisala je to ) što Mojom Muzom
postane .
I odviše živa i odviše mrtva ja neću biti .
A ti ? Da , ti ?!Dali Postojiš Tamo ?
U snu se ugledasmo , snu plavetne krvi
i svega Nijemog što uglas izrečeno Bude.
( o predivna majčice tvoja kćerka
i tvoj sin već Mrtav je
Zaboravljen Davno )