tužna vrbo moja
ljepotice
moje utočište
razmičem ti grane
do tla i vode spuštene
i ulazim u tvoj skroviti zagrljaj…
jednom rukom grliš mene i zemlju
drugom moju barku i Neretvu…
na mekoj travi sjedim
i gledam svoju staru barku…
skrivena, već godinama čeka
da se nas dvije otisnemo
daleko…
ja danas
milujem njene daščice
pronalazim veslo
zubom vremena načeto
ljubim joj pramac…
nas dvije krećemo!
tužna vrbo, grlim tvoje deblo
kao da se opraštam od vjernog prijatelja
voljena moja ljepotice
sve su moje tajne ostale
tu, na tlu
pod tvojim granam skrivene…
zbogom!
irida
bglavac
