Moja se duša prisjeća..drevnih hramova

gdje sjedila sam u samoći,iza visokih stupova

svećenica hrama...ili samo grešnica

svejedno me Grčka oduvijek zove,svojim zvukovima

i još čujem pjesmu pastira..na dalekim obroncima

Čarobnica Pitija još mi u sudbinu gleda

sjedeći na tronošcu..među bijelim parama

Odisej mi maše rukom...prije no što isplovljava

u hramu Ljubavi..klečim pred Afroditom.boginjom ljubavi.

Moja se duša prisjeća..hramova poezije

kuda šetao je Platon.sa mnom pod ruku

među drvoredima...vidim još Diogena

kako traži svijećom ljude...sa osmjehom na usnama

Vjetar sa mora glasove mi donosi....i muziku

djeva ..što pjevahu zaljubljenima i nesretnima

a jedna mi mala sirena maše svojim repom

prije no što uroni u modre dubine oceana

i moja duša zna da je živjela mnoge živote

vječito nezadovoljna...ali srcem raspjevana

slaveći život..pun nemira i slutnja

dok se u njoj lelujalo more...ploveći uvijek

prema nekoj novoj obali.....