Do jučer još
učinio mi se bezizlaznim
život moj, prepun samoće i tuge.
Suze bijahu moj jedini prijatelj
koje u svakom trenu koračaju
uporedo sa mnom.
Slijevaju se niz lice,
ja ih ljubomorno skrivam,
čuvam samo za sebe.
Ponekad samo ih podijelim
sa čašom dobre travarice.
Nikome ne dam
da pronikne u moj pogled
u njemu samo stanuje tuga.
Trebalo bi zapaliti svijeću
da se iza tame i tuge nazre
djelić vjere, ufanja u sreću.
A onda si došao Ti i rekao;
"Ne gubi nadu,
vjeruj,
idi naprijed,
bori se za svoja prava"!
Krenuh dalje
putem na kojem bijaše zid
nepremostiv,
visok gotovo do neba.
Dalje me vodio Tvoj glas:
"Idi naprijed, ti to možeš"!
Nađoh svjetlost, primih Tebe za ruku
i shvatih,
da si Ti sve što mi treba!
bglavac
irida
edin.kecanovic
