Krenuh sa prijateljicom na radionicu
kao na nedjeljnu kavicu...
dočekala nas naša anđelica Željka
i priča je potekla..
.
njenim glasom vođena
osjetih se preporođena...
kako god bi ona glas spuštala ili dizala,
ja bih je u mislima stizala...
a onda...odjednom tajac i muk!!!
osjetih na leđima lagani dodir,
a oko mene zavlada-milina i tišina..
sva u čudu pitah učiteljicu svoju
da li je to ona možda nespretna bila ili pala,
a ona mi samo nježno šapnu:
-Upravo si anđelu poljubac dala!!!