Moj sin Vlaho! ni sam ne znas koliko sam bio sretan sa tobom a onda je Zemljom potekla mrznja i nije bilo nikakve vajde od toga da se skrivamo ljudi okrutni, svirepi barbarski u svome neznanju svakim casom spremni za odmazdu i kamu i klanja a nas troje ili nesto jos i vise kao golja sto jedva zrak udise drzasmo se cvrsto jedno drugoga kao narancina peteljka pa je trebala sila neka jaka da nas ubere kao ploda slasna ni sam ne znas koliko sam bio sretan sa tobom kao sasvim mladi otac sto mu je med i maslo tvoga djetinjstva bilo kao prepun lonac dok vjetar i zimski konac ne rasprsi sve nade vrle i onda ostade samo jedan mladi borac koji se jos ne dade kao kolac. zlatan gavrilovic kovac
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
956
OD 14.01.2018.PUTA