Moj put do kuće

nije popločan

nikakvim namjerama

da bude drugačiji

nego što jest..

Ne skraćujem ga

niti plačem

ako se izgubim,

jer, meni uvijek sunce

nekako proviri iza oblaka

i obasja sjene

koje pred svjetlom nestanu

kao slova ispisana na žalu

kad ih prekrije val...

Moj put do kuće je uska staza

 okružena bezbrojnim divljim cvijećem

i praćena pjevom ptica

koje mi slijeću na dlan

kada me umor svlada...

Moja kućica

nije na zemlji

i nije palača

nije na nebu

i nije zlatna tvrđava,

ona je čudesno malena

ali tako prostrana..

U njoj me čekaju svi poklonjeni osmjesi

svi darovani zagrljaji,

sve čežnje

koje sam nekom ispunila

i sve sitne radosti

u kojima sam uživala...

Moja kućica

moja duša,

u njoj Ljubav

i moja slobodica...