Mogu da me ne razumiju ljudi
što predrasude im strah vraća
ljubomora im korake sudi
moja duša s anđelima korača

Od djetinjstva ranog
 bila sam drugačija
kao da sišla sam
sa neke planete
u meni je sanjarilo
moje nasmijano dijete

dočekivala sam strance
otvarala širom srca vrata
raskinula okove i lance
okitila se biserima oko vrata

šapćuć tajne mome biću
pratila me ruka neka
noseć ljubav u svom žiću
potekla sam kao rijeka

moj hod kroz godine
vjetar je sa mnom
slagao uspomene
i lijepe i one ružne
ali i sad me ljepota prene
i let ptica u krajeve južne

kiše mi donesu tugu
oči same zasjaje
ali spletem malu vugu
jer u meni svekolika
pjesma traje

zapletem oblake u sanje
pa ka nebu sretna letim
mjesecu se divim kroz granje
njemu  stih u čast spletem

moj hod kroz godine…
spomenar iz koje pjesme vire
dok razigrana poljem trčim
u kosu spličuć sanjive leptire