U planini mrkoj nek mi bude hum
nad njim urlik vuka, crnih grana šum
ljeti vječan vihor zimi visok snijeg
muku moga huma nedostupan bijeg
visoko nek stoji k'o oblak, k'o tron
da ne dopre do njeg niskog tornja zvon
da ne dopre do njeg pokajnički glas
strah obraćenika molitve za spas
neka šikne travom uz trnovit grm
besput da je do njeg neprobojan i strm.
Niko nek' ne dođe do prijatelj drag
i kad se vrati nek poravna trag.