Prije mnogo ljeta

kad su ljubičice ispod snijega provirile

moje su oči svijet ugledale

otada ne prestaju se diviti

ovom prekrasnom svijetu

otkrivajuć tajnu po tajnu

otkidam latice bezvremenom cvijetu

kao da mi nevidljiva neka ruka

pregršt ljepote daruje

želeć me ostavit bez daha

znajuć da sam dijete smrtno

sa dušom od zvjezdanog praha

udahnula sam dah života

opila me srebrom mjesečina

zato stihove neke čudne redam

leptirima pjesme predam

I anđelima što snove mi pohode

uvijek nadomak cilja

uvijek daleko od slobode

sa usana anđela

otkidam šapate i snove

na oblacima mi pjesme plove

tragovima tuge i samoće

lutam  neshvaćena

dok u meni pjesma zrela

kao neko slatko.. neiskušano voće

na izvoru svih tragaoca i vizionara

često se u snu nađem

ispijajajuć bistru vodu s vrela

prepoznavajuć slutnje i sjene daleke

ispod mosta sjajne duge zađem

tekuć poput kapi vječne rijeke

što ljubav oduvijek je htjela