Ležim…al' noćas,
u meni,nema mira.
Duša neku,ludu odu,
nemiru svira.
Noć teška,
noć tako duga.
meni neka, teška sjeta,
neka tuga.
Ustrajavam!
Držim sklopljene oči.
Borim se s mislima, nadam se;
i ovo će proći.
A onda odjednom…
On mi dodje pred oči; moj anđeo čuvar! Gle,tu je lebdi u sobi,
sjaji,blista u noći.
Lebdi i zlatnu harfu svira!
Vješto po žicama
neke čudesno lijepe note
bira.
I začas me ispuni cijeloga san!
Usnuh opušten,
smiren i s osmjehom
dočekah novi dan.
Sifi;18.02.'12
Autor:Bruno Nikolic
CC SOME RIGHTS RESERVED