MJESEČINA

 

Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju  i tišini,

Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.

 

Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,

Gledao sam s tobom, u zanosu,

Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,

U rasvjeti mliječnoj i smijehu.

 

Oh, kakve li smo krhke igračke

U krvničkima jakim rukama!

 

Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjesečina večeras grob tvoj poliva.

Mjesečina večeras meni šapuće

Da tebe nema, i nema, zauvijek.

 

O, dugo, dugo, još dugo poslije nas

Tuđe će oči gledati kao što gledasmo i mi:

 

Naže se sunčani dan,

Večernje sjenke oduljaše;

Mjesec se pomalja

Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.....

 

 

Dragutin Tadijanović