Ne mogu uvijek pisati o mjesecu

Ni ogledati se u bistroj vodi

Kad mi čežnje uzde otmu

 Moja duša nikuda ne brodi

Smirim se  u polju šaša

Maslačak ponesem na dlanu

U visokoj travi

Ličim na slomljenu granu

Ne mogu uvijek pisati o zvijezdama

 Kad  nebo posivi

I sve se zamrači

A na ploči života

Zaigraju svoju igru

Neki crni jahači

Ne mogu uvijek pisati o vjetru

Kada oluje polome mi jedra

Tad se u kutak najtiši skrijem

Sanjajući  vremena  vedra

Ne mogu uvijek o ljubavi pisat

Bol je mnoga mi proljeća dotakla

Ali zato mogu

Uvijek iznova

Gradit od mašte

Svoje kule od stakla

Ne mogu uvijek

Pisat o kiši

Kad suze pogled zasjene

Tad šutnjom se ogrnem

Dok uz mene staju sjene

Ne mogu uvijek pisat

O suncu

Kad naiđu hladni dani

I utihne pjev ptica

Ali mogu se uvijek

Sjetiti topline tvojih ruku

I tvoga nasmijanog lica

Ne mogu uvijek

Nizati stihove

 Skupljati slova

Ali mogu sanjati

Uvijek

I buditi se iznova..

Kao putnik na peronu

Što susret sanja bliski

Ili kraljica na tronu

Nižem ogrlicu

Od sjajnih niski

I nije važno vrijeme

 Ni ja nisam važna

Ne mogu uvijek

Biti jaka..snažna

Mjesečevo sam dijete

Sanjar zalutao u noći

Sa puno sjete

Gradim svoje moći