Samo djelomičan zvuk zaustavih prije, nego je slomljen pao na tlo.
Odbrojila sam protekle dane kišnog mjeseca i dlanovima pokrila oči.
Sinoć, prepun sebe, Mjesec je zagospodario komadićem neba iznad mog balkona.
Njegova ograničena moć donijela je plimu misterioznih snova na moje jastuke.
Kao nasukano jedro plutala je duša od ponoći do ranog jutra i dočekala maglu.
Vjetar raznosi razbacane misli, pokušava ih složiti u smisao da poput igle u kompasu odrede smjer današnjeg dana.
Ovaj dan je prepun čiste materije, fizičke snage koja nedostaje.
Što će biti u podne, pokazat će mi sunce na horizontu.
Simboli snova lebde poput staklenih iglica i zabadaju se u misaoni sklop pokušavajući dešifrirati poruke noći.
Zvijezde su odlutale svojim putem, oči se navikavaju na zlatnu boju dana, a ja sam mirno vozeći jutarnjom stazom s tobom uplovila u ovu nedjelju.
irida
bglavac
