Kada pitali bi prelijepu planetu

U Galaksiji Mliječnoj što kroz svemir jezdi,

Koje riječi  rekla bi ponajmanjem cvijetu,

Ili ptici plavetnoj što u krošnjama se gnijezdi?

 

Koje bi to misli uputila ljudskom biću,

Životinjskom, kristalnome ili biljnome svijetu,

Kakvu bi bajkovitu ispričala priču

O paperjastoj golubici i slobodnome letu?

 

Što pjevala bi rijekama, jezerima i moru,

Kad milozvučnim tonom šaputala  bi stih

Koji ljubio bi i planinu i goru,

Kojim bi to riječima grlila sve njih?

 

Ili... sve nas…

 

Čovječanstvo zemaljsko - zvjezdanog korijenja,

Koje u zaboravu i po duši gazi,

U potrazi prepunoj materijalnog znamenja

Domaćina svoga niti ne opazi.

 

Možda dijelila bi blagoslove  svoje

Svjež zrak,  čvrsto tlo, riječni izvor pitki

Kišne kapi, sunčev trag, sve dugine boje,

Lahor mek, bure dodir, snažan i britki.

 

Ili bi  šapatom što srcu je čitljiv

Dotaknula nutrinu  tek izronjenim  pićima

Uputila pogled, mio, ljubopitljiv,

I Tišinom izrekla : Mir svim bićima!

 

 

http://safiris.blog.hr