Otkad znam za sebe
osjećam da je nemir dio mene,
pitanje otkud on,
moje je stalno pitanje,
a jedina težnja
da nastane mir.
Samo sam njemu stremila,
živeći na granici,na rubu.
Tren je bio potreban,
da skliznem u kaos,
katastrofu.
Čekala sam
s koje strane će krenuti
lavina koja će me poklopiti
a ja propasti,
raspasti se na dijelove,
utonuti u osjećaj straha i nemoći .
Ali nije mir ono što trebam
jer ono što sam željela
lažni je mir,koji je smrt
a ja želim život,
onaj koji sam ugasila,
nastojeći biti mirna,mrtva
bez osjećaja,bez sebe
bez ljubavi i snage
bez onog što jesam.
irida
bglavac
