Milijun riječi je dovoljno, da istini ne proturječe, bijasmo nevini poput rose u proljeću ranom u obrani smjeli i krepki što je mijeh kao vino slatko i svaka riječca, kupica bez imena, da iz tog mijeha ispijem do kraja nektar života moga što je tugom iskovan i svi moji druzi istom mjerom da mjere mrzlo Podunavlje u kojem kamen i mrke stijene bijahu meko uzglavlje, dok konačno na kraju tog puta što mnogima živote odluta, a mnogima dadne tople skuta ona ne padne na moje rame, jer ona, zapravo, bijaše čitav život moj, ali istini ovoj hrabrosti krutoj i neznanoj, kojoj pokoj treba dati kao divljaku što mu je u glavi mamurluk od toga vina slatka i meka uzglavlja ne shvatih, da svoj toj ludoriji je kraj. Zlatan Gavrilović Kovač
bglavac
edin.kecanovic
