Kao dva oka što se traže u tami,
kao lastavica i čovjek što ne sumnja u Boga,
kao topli čaj i kasni sati,
Mi smo jedno.
Kao ranjeni vojnik okovan u rovu,
kao vrt ispunjen mirisom jabuke,
kao njedra netaknuta što se žalosno bude,
Mi smo jedno.
Kao proljetni dan i proljetna noć,
kao grana što se kupa u zelenoj boji,
kao čaša što je drži Gospod u ruci,
Mi smo jedno.
Kao mati i sin na zgarištu,
kao trepavice što suzi nevinost kradu,
kao prag i kuća blagorodna,
Mi smo jedno.
Kao osveta i mač,
kao zvono i ruka koju čeka,
kao vjerna žena i brod bez imena,
Mi smo jedno.
irida
bglavac
