Čovječanstvo zaboravlja što mudrost znači

Pune su nam glave svega i svačega

Pobjeđuje naizgled misaono jači

Po principu bržeg, snažnijeg, jačega.

 

Kada bismo poslali mozak na let

Barem na jedan jedini dan

Ostao bi čovjek  gluh, nijem i slijep

Na planeti ovoj i u svemiru sam.

 

Ili bi se tako tek njemu pričinjavalo

Jer mu Dušu ispunjava tek površno znanje

Pravu je mudrost u životu prespavao

Udaljene od njega su i unutarnje sanje.

 

O vremenu kada ljubio je biće svako

I na vagu nije stavljao dušu i materiju

U bujici riječi izgubiti  se lako

Od mozga  je sačinio na punjenje bateriju.

 

Isključi, uključi i tako iz dan u dan

Iz života u život tijelo se budi i gasi

Negiranja duše više se i ne srami

Važno je da diploma zidove mu krasi.

 

I svatko kazuje neku svoji istinu

Što poznata je njemu i još možda Bogu

Ali Bog u Duši ostavlja samo ljubav i bistrinu

A ne tek pompoznu mentalnu drogu.

 

Da mi je na tren poslati mozak na spavanje

Pa da pitanja se izbrišu ,a odgovore pročitam

Znala bih da u životu sve je primanje i davanje

Spoznala bih odgovor za Dušu mi bitan.

 

Ovako zaboravljam što mudrost meni znači

Jer puna mi je glava brojeva i praznih riječi

Ipak, probuđen je Plamen od svih riječi jači

Koji svojom svjetlošću Dušu moju liječi.

 

(safiris.blog2009)