Koliko si puta znao držati moje lice
među svojim dlanovima,
koliko si puta znao
uroniti prste u moju kosu.
Bezbroj poljubaca sam dobila
tih noći, dok si me volio,
tisuću besmislica sam pričala
tih dana, dok si mi telefonirao.
Vidiš li kako nas život baca
i uranja u to nemirno more,
a stijene vrebaju oštre i hladne
i ranjavaju osjetljiva bića,
ne pitajući, jel' to boli,
ali tako je u ljubavi,
kad se beskrajno voli.
Tvoji pozivi su se prorijedili,
i posjeti su nestali.
Mjesec je svake noći sve puniji,
život je svakim danom sve prazniji.
/napisano: 1992./
(pjesme napisane od: 1969.-1999.)
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
bglavac
edin.kecanovic
