Ja, jednostavno,
ne mogu plamtjeti
bez dodira tvoje užarene tajne
koja na mom dlanu
rastače vjekovnu,
staru ranu,
od čavla nametnutu,
od trnja izgrebanu,
od krvi umrljanu.
Ma...pusti da me i bol
koju su mi kao laž podmetnuli
napusti,
i tebi se prepustim...
Ptico, sanjaj za mene,
krilima svojim zaliječi ranu
Prometeju svome...
Ja te ljubim,
oganj kroz tvoj oganj želim,
ponesi me
u nebo tirkizne istine,
gdje zvijezde miluju bedro majke
koja u tvom srcu
spava...
Ja znam...da sve će proći,
i nikad više
isto
neće postojati...
Povedi me...
Jedino sa tobom
moj let
ima smisao...
(napisano 3.11.2010.)
bglavac
irida
edin.kecanovic
