Tiha noć otkucava posljednje ure
I sve živo zavuklo se u meku posteljinu
Tek kazaljke sata poklanjaju otkucaje šture
Što odvode moj um, negdje u daljinu ...
Malena Svijeća širi meki odsjaj
Sjenke se nježno sudaraju na zidu
Nema početka i ne zna im se kraj
Isprepleću se zaigrano u vlastitome stidu ...
Izdah slijedi udah , i opet sve se vraća
Na početak svega , na vrelo života
Um se umrtvuje ali Duša shvaća
Uplovljava u svijet gdje rajska je ljepota...
Tijelo više nije moje tijelo
Meka je lakoća otpuhnula težinu
Tračak Svijeće poklanja svijetlo bijelo
Vodoskok energije ispunjava nutrinu ...
I ne znam kako dugo plešem u sebi
Unutarnjim okom susrećem blještav lik
Kojeg putem pjesme poklanjam sad Tebi
Od Plamena ovoga ne ostaje plik ...
Ne peče, ne boli , ova Svjetlost ne prži
Samo Te poziva da proslijediš Plamen
Sviječice malene koju Duša u naručju drži
I poklanja u Vječnost taj Ljubavni Znamen ...
bglavac
irida
edin.kecanovic
