Gospođo moja ljubljena,mnogo patnje

osjetih,pišući za te ove pjesme,koje

nazvah sonetima,mnogo sam trpio

ali radost poklona veća je nego livada

Znao sam dobro i u početku,da su po

vlastitu izboru i radi omjenosti

pjesnici svih vremena,odabirali rime

što su zvonile poput srebra,kristala

ili kanonada.Ja s mnogo poniznosti

sagradih ove sonete od drveta

dadoh im zvuk te opore i čiste tvari

i takvi treba da stignu do tvog sluha

Ti i ja hodajući šumom i pješčanom

obalom,pored izgubljenih jezera

pepeljastim prostranstvima,skupili

smo komade čista drveta,grede

izložene ljuljanju vode i nevremena

Od  takva najnježnijeg iverja sazdao

sam sjekirom,nožem perorezom

ovu drvenariju ljubavi i podigao male

kuće od četrnaest dasaka,da bi u njima

živjele tvoje oči koje obožavam i

pjevam.Tako utvrdivši svoje razloge

ljubavi,predajem ti ovaj centurion

sonete od drveta,što su se uzdigli

samo zato,jer si im ti darovala život