Pristiglo je vrijeme kad granice se brišu
I svaki nam dan iznenađenje sprema
Novi osjećaji po dušama se pišu
Nastaje unutarnja misaona dilema...

Tko su ti ljudi što koračaju uz mene
U svakome od njih nepoznanica leži
Jučerašnje srne postadoše hijene
U riječima teškim duša im reži...

I maske padaju
Slojevi oljušteni stvaraju smeće
U Tami se pronalaze,u Tami vladaju
Pronalaze u grubosti svoja zrnca sreće...

Što vrijedi ljupko lice
Osmijeh iznuđen i ostavljen preko volje
Sutra će cvrkutati poput kosa - ptice
U zaboravu praviti se da mislili su ponajbolje...

Odložiti će mač umrljan zlobom
Sviježi se otisci nameću i sami
U nutrini svojoj, nezadovoljni sobom
Navući će masku što od ljudi ih brani ...

Neznajući kako otkrili su pravo lice svoje
Ili je i taj izraz samo dio krinke
Slojevi će dalje i dalje da se broje
Tu ne pomažu ni najskuplje šminke...

I zahvaljujem se Nebu na hrabrosti i snazi
Jer sam oklop sačinila od svjetlosnih niti
Što ne dozvoljavam Maski da dušu mi gazi
Prijatelja je bilo...i uvijek će biti!

(safiris.blog2007)