Maske
O!- da mi je skinuti maske sa lica,
imati krila anđeoskih ptica,
koje znaju kako se leti po zraku,
kako vidjeti svjetlo, oteti se mraku?
Lako bi životom tada letjela
u svako djelo s elanom sletjela
znala bi emocijama vladati,
vesele pjesme dušom skladati,
mudrost bi mi saputnica bila,
intuicija se ne bi od mene krila,
ljepotu bi slušala k'o bajku,
poštovala bi svaku zemaljsku majku.
O!,- da mi je sa lica skinuti maske
imala bi čvrste građevne daske
s kojim bi drugačiji život gradila
sva djela bi s jasnoćom radila,
k'o pamuk nježna bi bila,
s mnogo ljubavi bi služila svakom,
a ovako s maskom?,
sve mi se čini drugačije
da djelo nije moje, nego svačije...
O!,- da mi je maske skinuti,
put neba se vinuti,
pogledati djela iz ptičije perspektive,
vidjeti dolive i odlive
zemaljskih zbivanja,
rasuđivanja, sporazumijevanja,
stala bi djelom iza svojih riječi,
vidjela šta čovjeka truje, a šta ga liječi..?
tada bi vjerojatno čovjekom bila...
smisleniji život, svuda bi gradila...
Maske mi smetaju ovako:
skrivaju istinu da je ne može vidjeti svako,
navlače tamu i kad svjetlo sija,
kao kakva procesija...
odvlače me od moga bića,
istinskih duhovnih otkrića,
mojih pravih mogućnosti na djelu,
ne pokazuju mi istinu cijelu,
ispravnost od mene udaljuju,
krivicu na mene svaljuju,
mir mi dovode u pitanje,
a moje ljudsko skitanje,
tapšu po ramenu,
dok ja vapim da hoću promjenu...
Hoću promjenu i masku skidam,
svoje i tuđe rane vidam,
radujem se iscjeljenju svakom,
neću više živjeti pod maskom!