Svjetlost je moj put kojime koračam
Svjetlost je moj štit veoma moćan
Možda zato tamu jako teško shvaćam
I onda kada nudi zalogaj sočan.
U tome su zalogaju sakrivene niti
Kojima tama barata spretno
U janjećoj koži vučji lik će kriti
Naizgled djelovati iskreno i sretno.
Pitala sam Svjetlost; Kako da prepoznam,
Koji lik je lažan, podanik je tame?
Na koji ću način znanje to da spoznam?
Kojim se energijama ove duše hrane?
Svjetlost progovara; Riječi i dijela,
Po tome ćeš znati tko sa sjenama se druži
Duša je njihova odabrati to htjela
U životu ovome sada tami služi.
Ništa strašno, ništa bitno
Naizgled se tako čini,
Od tog hlada sklonit ćeš se hitno
I o tami ovoj, dušo ti ne brini.
Gledaj dijete, lekciju nauči!
Ako netko drugi odabire krasti
Taj ne živi u svjetlosnoj božanskoj kući
I u duši toj, raj ne može cvasti.
Ili se ubojstvom tijela dohvatilo vlasti
Može li taj Svjetlost ljubit', dijete to mi kaži!
I u duši toj dal' raj sad može cvasti?
Ljutnja, bijes i gnjevne riječi
Nikad ne ispunjavaju svjetlosni hram
Dal' taj način put je prema radosti i sreći,
Ili čovjek samotnjak je, uplašen i sam?
Teška su vremena
Za podanike tame najteža do sada
Budi svjetionik, od svjetlosti stijena
Ne dopusti duši da u bezdan pada.
Svjetlost je moj put kojime koračam
Svjetlost je moj štit veoma moćan
Možda zato tamu jako teško shvaćam
I onda kada nudi zalogaj sočan.