Sačinjena je od koraka po pijesku

započetih

koracima kroz magleno bespuće

i čežnjom

da bosa stopala

ne osjete bol kamena

i trnja...

 

Hod se nastavlja,

olakšavamo si korake

čvrstim tlom pod nogama

makar bili omeđeni zidovima...

A onda razbijamo zidove

bogohulno za neke

sveto,

za mogućnost vlastitih daljih koraka...

Tražimo tu čarobnu pješčanu plažu

da zaboravimo sva daljnja lutanja

i predamo se pijesku

i valu...

Ali put do svjetla

opet vodi preko stijena...

Trilogija ne završava beznađem...

Pijesak čeka našu spoznaju..

Jednako je sveto

stvarati

da bi drugi oko tebe

osjetili poriv

i zaplesali

iako će sve odnijeti val,

ili samo sakupiti svoju mukotrpnost

i opet je

da ne vidi nitko osim tebe

predati vodi...

Svemiri ispisani vlastitom dušom

nikad zapravo neće nestati..

Briše se samo pojavnost,

esencija vječnosti

zauvijek ostaje

i ne nestaje...