MALI NOVČIĆ
Čulni , posve ljudski bolan zvuk
Pušta novčić u maloj,limenoj kutijici,
Jeka njegova siromaštva lebdi zrakom
Kao stalna opomena svijetu.
Kad bi mračne sjene samoće
Gordo zavladale dječakovim malim carstvom,
(za dijete bez prozora u svijet sve je bajka)
njegova tužna,bolesna majka
plela bi goblen svog života;
Čulni,posve ljudski bolan zvuk
Pušta novčić u maloj,limenoj kutijici.
Dječakova bolesna majka,
Poznata kao prodavačica goblena,
Sad doziva novi bolni zvuk,
Ne kao svoje prokletstvo,
Nego kao svoju sudbinu.
Čulni, posve ljudski bolan zvuk
Pušta novčić u maloj limenoj kutijici,
Čija ruka je stavila taj novčić
U drhtavu ruku dječakove majke?
Ruka stranca?...
Ruka misionara?...
Ruka djeteta?...
Ruka nekog divnog anđela?...
Koja je ruka imala toliko pažnje
Za ruku njegove tužne,bolesne majke?
Čulni, posve ljudski glas,
Pušta novčić u maloj limenoj kutijici,
Kad glad kuca na njihova vrata
Novčić zvonko pjeva u svojoj maloj limenoj kutijici
I glasa se kraljevski:
-Kao da je on neki veliki zlatnik-
'' Ne brinite prijatelji moji,
sve dok imate mene
glad neće ući kroz vaša vrata!''
Čulni, posve ljudski bolan zvuk
Pušta novčić u malenoj limenoj kutijici,
Kolike snove, molitve i nade je utkala dječakova majka,
U goblen svog života?...
Ta pitanja nijemo udaraju o lice
Mnogih njihovih mračnih noći;
Čulni, posve bolni zvuk,
Pušta dječakova suza u staroj limenoj kutijici,
Odavno su uspomene
ulovile u svoju svilenu mrežu
goblen života dječakove majke,
Odavno su uspomene
Ulovile u svoju svilenu mrežu
Malu limenu kutijicu dječakove majke,
Odavno su uspomene
ulovile u svoju svilenu mrežu
sve nijeme suze dječakove pokojne majke,
odavno je mali novčić utihnuo.
©Walter William Safar
irida
bglavac
