Mala, vatrena ptico, zastala na svome putu negdje između sunca i srca, između slobode i zlatne krletke obilja... O, mala, vatrena ptico, koliko dalek i težak je tvoj let, do bijelih oblaka u kojima uspavana volja sniva tvoj dodir.... O, mala vatrena ptico, ti samo trebaš nastaviti svoj let, a vraćaš se u bremenitost okova kojima si vezivala onoga koji ti vatru htjede ukrasti... O da, Bila si Orao poslan da kažnjava ali bila si i Bog koji je poslan da oprašta.. Prometej je odavno napustio svoju stijenu, a ti i dalje zastaješ gonjena vjetrovima sjećanja... Voljena moja, pogledaj, pogledaj tugu razdvojenosti raspolovljenu kičmu tvoju vatrenu jer bez tvoga ognja ljubav se još uvijek traži svuda samo ne u grudima gdje ti čučiš i tihuješ... Poleti, konačno, ptico malena, dodirni one koji se sa pijeskom vremena bore i pokaži im vječnost tvoje istine, koju ne možeš i ne smiješ čuvati za sebe... Put prema gore nikad ne prestaje, makar mreža bila satkana od najdebljih užadi sna... Ti si vjesnik tvoj oganj je pjesma i budnica, onima koji se zadovoljavaju svojom prazninom spavača... Poleti, poleti, ptico vatrena, moje grudi su tvoja krila, moja duša zlatni ključ kojim otvaram tvoju slobodu i darujem ti nebo.. Ja sam sve što ti tek trebaš postati i sve što zauvijek treba nestati... Svjetovi će opet prestajati i novi svemiri nastajati, ali oganj, tvoj oganj uvijek mora postojati... Ne zastaj na pruzi, koja vodi samo jednim putem, stvorena si za uzlet... Korake ostavi beskrilnima, i onima koji oganj tvoj tek trebaju osjetiti... Poleti, mala moja ptico, poleti, i na dlan beskraja Ljubavnog zanosa sleti...
bglavac
irida
edin.kecanovic
