U mramornom podzemlju naslonila sam se na zid. Vrijeme je za početak drugog poglavlja života. Magnet srca još uvijek privlači pogrešne ribare što bacaju mreže u moje more i uvijek me žele uhvatiti privlačnim bojama svojih obećanih svjetova. Tvoj potonuli red u neredu objavljuje mi se i nastanjuje  u šumama mojih snova što gospodare noćima punog Mjeseca. Okružio si moje tijelo neprekidnim lancem neprilagođenosti drugim muškarcima, zaobišao si sva pravila dobrog ukusa i odvojio me od stvarnosti u neka davna vremena, stavio svoj žig i nestao. Kamen uronjen u dno teško se otkopava, a da ne ostavi svoj trag u pijesku. Što dublje silazim, bliža sam padu u nepovrat. Zavladao si jezikom ptica u mojoj svijesti i znaš da ti ne treba puno vještina kako bi opet zauzeo svoje mjesto tamo gdje je već dugo nemir novog bića koje nastanjuje šumovite predjele opustošenog srca.