Jeste li ikada malo duže posmatrali  divnu i meku maglu ispod Mjeseca, oko kojeg zvijezde na tamnom i čistom nebu  plešu svoj ples?'

Ta magla je poput bajke.. Zagrli tlo zemaljsko, obuhvati svojim zagrljajem krošnje drveća, i sve uspavane ptice u granama, koje čekaju osvit dana..

Ta magla se ne plaši srebra Mjesečevog, koje nije poput sunčevog zlata.

Tu maglu Mjesec ljubi. Ona je njegov veo, satkan od svih duša pjesnika, i svih onih dječjih pogleda, koji vilinski svijet u tome vide sakriven..

Tu ljepotu može doživjeti samo onaj, koji je u Lunu zaljubljen..

Istinski.. Čisto..

Koji u njoj vidi svoju pratilju i prijateljicu, svoj drugi, tajnoviti i mistični dio sebe, od kojeg se ne sakriva, nego u njega uranja, kada se umori od sunčevoga žarkog oka..