Uhvatih sebe između neba i zemlje
Rukom dohvatiti oblak mogu
Noge mi gotovo dotiću zemlju
A ipak, niti sam dolje, niti gore
Lebdim u zraku......
Kad pogledom prošaram nebo
Zasvijetle boje, moram zatvoriti oči
Kad svrnem pogled na zemlju
Ostajem bez riječi, bez jednog slova....
Samo osjećam i šutim..
Gdje mi je mjesto?
Što je života svrha?
Biti u zraku
Ili hodati čvrsto po zemlji?
Zar važno to je sada, u ovom trenutku?
Ne znam , ne marim...
Šaram i dalje prostranstvima plavim
Tu sam ...i tamo...ne stojim....
Svuda me ima...
Ma gdje da se našla, postojim....
irida
bglavac
