Ludo je to što smo činili. Ludo i prelijepo.
Nebo se osulo sivim koprenama kiše, zastori magle sjeli su na glavu Sljemena, a ti i dalje činiš ludosti.
Zašto te ne ljube usne neba i zbog čega nije noćas bilo punog Mjeseca?
Pitanja su odgovori, odgovori su pitanja.
Na slijepom kolosijeku između nekih tračnica zaustavili smo naše vrijeme i razbili se o stijene ludosti što nas je sinoć vodila svojim nepoznatim pravcima. L
udo je to što si činio.
Ne slutim ništa, a vidim sve.
Nalazim se na nesigurnom tlu i tu počinje nepristupačan svijet.
Svijet sjena, požude i lutanja.
Ludo je to što si činio.
Dobro smo se nahranili jedno drugim, fizička tijela ostaju otkrivena, duhovna tijela i dalje su pokrivena.
Tkivo je neoštećeno, ali mi je previše milo da bih dalje pisala.
(iz moje knjige: ''Sjena duše''-
- ISBN 978-953-7673-60-4 NSK)
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php