Ludo je to što smo činili. Ludo i prelijepo. Nebo se osulo sivim koprenama kiše, zastori magle sjeli su na glavu Sljemena, a ti i dalje činiš ludosti. Zašto te ne ljube usne neba i zbog čega nije noćas bilo punog mjeseca? Pitanja su odgovori, odgovori su pitanja. Na slijepom kolosijeku između nekih tračnica zaustavili smo naše vrijeme i razbili se o stijene ludosti što nas je sinoć vodila svojim nepoznatim pravcima. Ludo je to što si činio. Ne slutim ništa, a vidim sve. Nalazim se na nesigurnom tlu i tu počinje nepristupačan svijet. Svijet sjena, požude i lutanja. Ludo je to što si činio. Dobro smo se nahranili jedno drugim, fizička tijela ostaju otkrivena, duhovna tijela i dalje su pokrivena. Tkivo je neoštećeno, ali mi je previše milo da bih dalje pisala.