Lotos na mome dlanu sada počiva,
i rano jutarnje praskozorje,
kada prva lasta doleti pod strehu
moje male seoske kuće.
Kada kroz rosnu travu
bosim stopalima trčim za leptirima,
kada podnevno sunce miluje
prve ružine pupoljke i
malu puževu kućicu na rubu
studenca.
o,kada večernji suton dodirne
vrhove jablana moga odrastanja,
kada nebo poprimi boju prvih zvijezda
i kada mjesec mlad
zablista na obzorju,
kada zrikavci zriču cijelu noć
i svojom pjesmom mame san
na moje kapke...
lotos na mome dlanu počiva.
I u takvim trenutcima
i mjesec i sunce i nebo i trava,
svaki cvijet i svaki list,
svaka kapljica rose i svaki lepet krila...
u takvim trenutcima mi smo jedno
i osjećam samo,osjećam samo
beskrajno blaženstvo postojanja s tobom.
bglavac
irida
