Lopoč

 

Plutam na površini vodâ osjećaja mojih

dok me samo nit za dno veže

i duboko u močvarno tlo korijenje pruža,

u zemljicu bez koje živio ne bih.

 

Otvorio sam se prema svijetu iznad opne vodene

da od svjetla i zraka zelenilo listova stvaram,

tih ovalnih plovila kojima se tek pokoji prolaznik divi,

al' zato voden-bića sa zahvalom za počinak koriste.

 

Četiri elementa u mojoj su službi:

vatra sunčevih zraka koja me energijom puni,

voda bez koje ne bih bio ovo što jesam,

zrak koji vjetrom struji nad listovima mojim,

zemlja koja me usidruje i hrani.

 

I tako prolaze dani, noći, smjenjuju se ljeta, zime,

a ja jesam,

možda s novim listovima tek,

u čeznuću za onim zašto postojim.

 

Drugovi me neki pretekli, već, bez muke

procvali cvjetovima bijelim kao snijeg,

latica u čaški kao plamena jezičci,

lotosom kojeg božanskim nazivaju.

 

A mene još uvijek samo listovi krase,

zeleni, voštani i sjajni,

koji svakog ljeta obećanje nude,

ali kruna ta koja uzdahe mami se ne rađa.

 

 

Lopoči, 2005.
akril na papiru, 32 x 24 cm

 

www.boris-pecigos.com