Zašto ćutiš i zašto se ljutiš,
Zašto me i ne gledaš,
Riječi moje ne prihvataš?
Oprosti mi,
Povrijediti te nisam htjela,
Samo sam željela
Reći ti da budeš nježniji
Prema nježnima.
Duša moja je usamljena
Kao ptica izgubljena
I gorka sva…
Ljutnja je kriva za sve
I teško podnosim je.
Znaš da s neba tamnog
Zvijezde padaju od tuge,
Neki drugi svjetovi se gase
I njihov trag u svemiru
Bezglasno odzvanja
I budi nemire.
Ljutnja je kriva za sve,
Zašto joj dati
Da nas pobijedi
I sve nam pokvari
I oduzme od tako kratkog
Vremena za ljubav?
Ljutnja je kriva za sve,
Zašto joj predati se
I zašto dozvoliti
I naš mali svijet
Da pati?
Ljutnja je kriva za sve
I ona ništa
Baš ništa
Popraviti ne može.
bglavac
edin.kecanovic
