Njiše se moja ljuljačka na vjetru
između sunca i mjeseca
kapima kiše orošena
mirisima cvijeća opijena
na nju slijeću leptiri
zastaju umorne ptice
a kad zažmirim
gledam u Božje lice
iznad mene zelena krošnja
i plavi komadić neba
naprijed…nazad
tako mi malo treba!
ponekad zastane
kad nastupi bonaca
tad osluškujem tišinu
sunce mi odsjaj baca
na stvari i ljude
spusti se bijeli oblak
svjetlost sama bude!
noću dosižem pokoju zvijezdu
mjesečinu njišem u svom krilu
zaspalu pticu u gnijezdu
pretvaram u dobru vilu
njiše se moja ljuljačka na vjetru
mnogo noći i dana
još sam ljepotom opijena
još popustila nije moja grana!
bglavac
irida
edin.kecanovic
