Ne preostaje drugo ništa,

 

ne vidim lica,osjećam samo energiju
koja mi guši gušu

 

i svak zarobljen u svojim zidinama..nit
se vidimo nit se čujemo niti želimo...

 

čovjek mi pruža ruku,ja ne
želim..okrećem glavu..nekada sam imao podsmjeh za takve
situacije..danas nemam ni to.

 

Žena se žali,njena curica bi išla na
more..cijeli razred se već veseli..ona čeka od svoje majke
znak..-novac..-samo sam rekao...razumjet će kad
poraste....naplatio sam joj punu cijenu za popravak bojlera,ugradnja kuhinjske česme..promjena sifona od umivaonika..ravno sto eura...doviđenja...

 

rođak je krstio dijete..nisam
otišao..pet kilometara od mene žive...kad me pitao zašto nisam
došao...jednostavno sam odgovorio:bio sam depresivan,pilo mi se..a i
švabac je donio dobre vutre  od okupatora..otada više ne
pričamo....

 

 

jutrima već ne želim na posao..odem
oko 11...

 

vratim se oko 3..i nazovem prijatelja
koji najviše šuti..odemo kockati..pa se napijemo..pa u park da
zapalimo..pa opet u kafanu..pa opet u park..pa u kafanu..pa u park i
u parku ostanem..srušen..slomljen...

 

 

ne mogu pisati ne mogu čitati..ne mogu
slušati..ne mogu gledati..ne mogu spavati..ne mogu maštati..ne mogu
se ni zavarati..ne mogu dosegnuti svijest,isplivati iz apsurda
blata..ne mogu se osloniti na misao..onu koja me uvijek
izvlačila....ne mogu...ne želim...

 

ne preostaje drugo ništa

 

ne vidim lica,osjećam samo energiju
koja mi guši gušu....

 

osjećam nesigurnost u svome koraku

 

začuđenost u svom pogledu

 

zvukovi mi smetaju..sve krešti...

 

geldam svoje ruke-prste..promatram crte
na dlanovima..uspoređujem......