Koračam,ovijen ljubičastim plaštom

dok zrije,bubri veliko Sunce na Istoku

ljudi u kolonama hrle ka Svetištu

na prašnjavoj cesti,prosi plavoko dijete

starica u dronjcima,slijepa

kleči na cesti

vidiš li to svjetlo u njenim očima?

Sumrak lagano klizi po šumarku

prikrada se noć poput lopova

na proplanku vječnost svjedoče

visoki borovi

huk sove,propara na tren tišinu

poneka iskrica iz dimnjaka

izleti u noć

s neba žuti mjesec-putnik blijedim sjajem

obasjava osamljenu cestu

vjetar šušti u trskama nad vodom

moj ljubičast plašt nestaje u magli

čim sam skrenuo u dolinu.

Ti se budiš,trljaš snene oči

neprepoznata od sebe same

ožiljci stare duše bolno krvare

još dugo vremena

sve dok se ne preobraziš

i poput leptira,jednostavno odletiš