SVETIŠTE
Čekat ću te od sada
Do kraja
U Svetištu
U koje još nikome
Nisam dopustila ući
Iza posljednih vrata
Koja ti još nijednom
Nisam uspjela
Do kraja otvoriti
Gdje počiva moja
U kristal izlivena Duša
Gdje ulazim bosonoga i pobožna
Izmirena sa sobom i Bogom
Ispred kojih odlažem svoje
Grijehom uprljane haljine
Da bi nas dvoje
Ponovo postali
Jedno...