Ima li koraka u tvom danu
da nećeš naići na moju bol,
ima li ijedna zora da nećeš u njoj
sanjati moje mrtve ruke,
ima li moja ljubavi ijedna zvijezda
koja nije čula za med na usnama tvojim.

Ima li ičeg jošte
što nije nalik na lice moje.

Ima li pjesma.

Ima li tame tamnije
od ove žedne tmine.

Ima li još koji bog
što nije bar jednom umro.

O, o moja ljubavi što veneš.

O, sve sjene nožom izbodene.

Sve mrkle igre svjetla i gladi.

Kojom me to rukom umivaš sabljo ubojita.

Kojim zlatnim slovom ime moje vezeš.

Sudbo.

Dosuđena.

Vječna.

Ima li u tebi bar jedna kap krvi moje.

Ima li u tebi više ljubavi il mržnje.

O, pjesmo o ljubavi mojoj.

Zidovi goli puni uspomena mrtvih.

Vrata nezatvorena burom ovjenčana.

I bršljan tužni što se nebom vije.

Sve je tako zrelo.

Obasjano.

Poput leta lastavice
što se skriva pred sutonom bijelim